Zvornik

17.02.2006.

5. VEŠERAJ

(Podrumski prostor hotela. Ljudi-sjenke)

NE MANJE OD PET; ne više od deset uhapšenika u vešeraju. Sjenke, koje sjede, čuče, jedna što hoda. Monologizira, pritom.

PARKING:
Radim u Beogradu, na parkingu. Ne umijem stajat, da me ubijete. Kome smeta, nek halali. Ne umijem stajat, same noge ... odose ..… Šta mislite vi, direktore, hoće I nas brzo pustit? Tijesno mi, u mene parking sedamdeset sa trideset ...

HIMZO (direktor):
Šuti, Zaime. Ako moraš hodat, ne moraš pričat.

PARKING:
Lakše mi nekako ... kad prišam ... Hoće l nas brzo pustit? Šta misliš, Himzo?

HIMZO:
Šuti, Zaime.

TRAJE ŠUTNJA NEKO VRIJEME. Ali - nije tišsina, jer, spolja dolaze zvuci svakojakog pucanja. GORE na Vratlomcu plamen, detonacije.

RUDO:
Himzo ... Jesi l ti - Tulić?

HIMZO:
Jesam, a da bogdo - nisam. Koji si ti?

RUDO:
Hajrudin. Pešto. Sjedili u istoj klupi. U drugom, u trećem.

HIMZO (sumjičavo):
Ne znam šta pričaš ... Ne sjeéam se ... Kako reče ... da se zoveš ?

RUDO:
Bila nam učiteljica - Marija Lazarević ... Ja poslije četvrtog, otišo u Sarajevo, ti - u Tuzlu ... Rudo ... Hajrudin, Pešto ... Sjećaš se ... ono ... kad je tvoj brat upo u krečanu?

HIMZO:
To je nemoguće ... Ovo je stvarno -Ludnica ... Rudoooo!

[i]PRILAZI da ga u mraku boije razgleda.

GRLE SE, plačući.[/i]

RUDO:
Nemoj ... pusti plač ... Jesam li ja ostario ... ko ti?

HIMZO:
Da smo bogdo pomrli ...

RUDO:
Imaće kad ... neka toga sad ...

HIMZO:
Otkud, bolan, u Zvorniku ... u ovo nedoba?
Svratio ... da obidem mezarove ... nisam bio dvadeset godina. Mislio, usput, da se nadišem Drine ... Pripremam ... ima trideset godina jednu, akobogda, simfoniju ... Sve mi se čini, dlaka mi fali... Ko kad bi imo ražnjiće ... sve lijepo udešeno ... samo fali ona žica...Poredati ... i –

NA VRATA NAHRUPIŠE ČETNICI trojica. Govore horski-

ČETNICI:
Uzazid! licem! Uzazid! Uzazid!
licem ! Gore ruke, gore ruke !

[i]KAO DA SU TO VEĆ PROLAZILI- svi se okreću licem prema zldu, i počinie ŽESTOKO BATINJANJE. JAUCI. "Parking" odmah legao na tle.
SVE JE TO, U MRAKU, sjenovito ... kao stilizirano ...

UMORIŠE SE. Stadoše .[/i]

ČETNIK (Rale):
Koji je - Beogradjanin?

PARKING (radosno):
Ja sam! Zaim Behramović, “Komunalno" - Beograd ...

ČETNIK:
Napolje!

OVAJ JEDVA DOČEKAO, istrča pred njima.

BATKO:
Koji je - inženjer?

HIMZO:
Ja, Batko.

BATKO:
Ideš sa mnom.



Slijedeći post ''KAKO OTKUPITI GLAVU''

Zvornik
Pročitajte i:

Opšte reakcije
Reakcije na ovaj blog možete ostaviti/ukucati
OVDJE ili proslijediti iste putem e-mail-a:
Zvornik.blogger.ba@gmail.com

Uzeli su nam grad
Uzeli su nam grad,
ali još više sebi.

Jer oni ne znaju da citaju
poruke s otpalog lišca
oni ne mogu da vide
visove snova u vodi,
oni ne znaju da ulice
imaju i staze kroz srca.

I nisu nam grad uzeli,
tek nemuštu prazninu.
Grad je otišao sa ljudima,
Sa onima koji ga vole
sad zivi u svakom od nas,
beskrajan u našoj tjeskobi.

Sada još više volimo
i ono cega nema
dok vjetar raznosi lišce
po alejama duša
i rijeke teku u vis
niz naše pruzene ruke.

Ismet Bekrić

SINKO
Sinko!
Ti ovaj tudjinski
K'o maternji, jezik-jezičas.

Ako te kadgod-štogod,
O Bosni priupitaju.
Najviše ćes reći,
Ako budeš šutio.

Ako budeš?
I ako te bude?

Ali, Srbijicu kad pomenu;
Vrisni,vrisni u ime onih
Što se bezglasnim krikom
Iz očiju, ka nebu, zvjezdama i Bogu
Odaslanim, sa životom rastadoše!

Nedaj da se pretvorimo
U njihove ružne
Preživjele uspomene.

Vrisni, sebe da probudiš!

Halil Džananović


<< 02/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728


BROJAČ POSJETA
20239,2

Powered by Blogger.ba
čitač(a) tu