Zvornik

NEKO VRIJEME PROŠLO. (Bližimo se kraju aprila 1992.)

RUDO:
Himzo! Spavaš li?

HIMZO:
Ne pitaj ...

RUDO:
Ti si proučavo ... Je li postojala Prokleta Jerina?

HIMZO:
Vidiš da jeste ...

RUDO:
Je li ona napravila Kulu?

HIMZO:
Robovi. Nije moja i tvoja mater. Pusti gluposti, života ti.

TIŠINA, u kojoj se, iz neke daijïne čuje kako zarobljenici na stadionu pjevaju četničke pjesme.

GLASOVI (sa stadiona pjevaju):

Od Topole pa do Ravne Gore svud su straže đenerala Draže!

RUDO:
Pala Kula?
Je l de da ja pala kula?

HIMZO: Pala.

GLASOVI (sa stadiona pjevaju):

Spremte se, spremte, četniciiii
velka će borba da bude ...

RUDO:
Pa sad ... ovi ... proslavljaju ...

HIMZO:
Na stadionu, naše tjeraju da pjevaju četničke ... Kako ne čuješ da ne znaju ...

RUDO:
Blago onom ... sa parkinga ...

HIMZO:
Otiso u Beograd.

RUDO:
Kako znaš?

HIMZO:
Niz Drinu.

RUDO:
Hoćemo li i mi?

HIMZO:
Daj, Bože, što prije ...

PROLAZI GRADOM ONAJ BIJELI KOMBI.


U slijdećem izdanju "OSTVARILO SE KREMANSKO PROROČANSTVO"